Radio klub Novi Marof osnovan je 1954. godine na inicijativu tadašnjeg Sekretarijata Narodne obrane. Jedan od prvih operatora bio je Boris Rupnik.

Klub radi pod znakom YU2CBB punih 26 godina, sve do 1980. godine kada ga se i službeno registrira kod Radio amaterskog saveza i tada klub dobiva svoj prvi statut. Registrirali su ga prvi radioamaterski entuzijasti u Novom Marofu – Zdravko Beštek, Mario Cifrek i Nedjeljko Vever, dok je funkciju prvog (službenog) predsjednika kluba obnašao Zdravko Beštek.

Klub je bio smješten u zgradi tzv. «Stare općine», trošnoj i ruševnoj zgradi koja je vapila za rušenjem. Smještajni uvjeti bili su očajni, a spomenimo samo da niti jedna stepenica koje su vodile do prostorija kluba nije bila cijela, nego izvijena ili urušena, a ispod drvenih gazišta nazirao se podrumski prostor, tako da je sam dolazak do Kluba predstavljao svojevrsni rizik za onoga tko ne bi poznavao «stazu».

Sama zgrada je, kao takva, sredinom 80-tih godina prepoznata kao opasna te srušena. Danas je na tom mjestu javno parkiralište kraj Doma zdravlja Novi Marof.

U 1980. godini, paralelno s registracijom, odobren je novi prostor za rad Radio kluba na lokacijski nešto povoljnjijem mjestu (na vrhu ulice Maršala Tita, današnje Kralja Tomislava), u istoj zgradi gdje se danas (kao i u to doba) nalaze prostorije Radio postaje Novi Marof (ne miješati s Klubom, Radio postaja je komercijalna radiodifuzna postaja). Kako god termin «novi prostor» zvučao, činjenica je da je to bio potkrovni prostor veličine 2,5x4 metra s jednim malim krovnim prozorčićem i s dva mala spremišta veličine «malo veće mišje rupe».

Radio klub je u spomenutoj zgradi dobio i podrumsku prostoriju pristojne veličine koja je trebala biti korištena za obuku mladih radio amatera, međutim ta je prostorija bila poplavljena poslije svake malo jače kiše zbog manjkave hidroizolacije, pa je kao takva bila potpuno neupotrebljiva.

Problemima s uvjetima u prostorijama (prostoriji) Radio kluba nije bio kraj. Uz sve to, krajem 80-tih članstvo kluba doživljava pravi «boom», jer se Radio klubu pridružuju gotovo svi CB operatori s šireg novomarofskog područja te vrhunac članstva dosiže oko 140 članova Kluba. Klub je jednom tjedno (obično u četvrtak ili petak) organizirao «radne sastanke», svojevrsnu formu okupljanja članstva na jednom mjestu radi druženja i razmjene iskustava. Može se lako zamisliti kako je to izgledalo kad je na druženje u prostoriji od 10 kvadratnih metara (koja nije bila prazna jer je u njoj bio stol većih dimenzija i jedan rasklopni krevet za operatere koji su znali na smjene raditi po cijele noći u natjecanjima) došlo dvadesetak, ponekad i trideset operatera!

Za operatere CB klase organizirani su i tečajevi te je ta generacija položila većinom E kategoriju pa su dobili dozvole za rad na UKV opsezima, a za podmladak, koji je u to doba pohađao tečaj telegrafije u sklopu slobodnih aktivnosti u osnovnoj školi, organizirani su ispiti C kategorije. Nije bilo lako, od preko 30 kandidata koju su na tečaj krenuli, ispit su položila samo dvojica. Tome je vjerojatno kumovao zvuk «zujalice», uređaja za uvježbavanje prijema telegrafije. Taj zvuk bi i «mrtve probudio» pa se tako broj kanditata smanjivao kako je obuka tekla.

U to doba Klub nije raspolagao nekom vrhunskom tehnikom, na raspolaganju su bili Trio Kenwood TS 510, a nakon njega Kenwood TS-520-S, koji je i danas u operativnom stanju, ali ga se više ne koristi. Ti uređaji su bili dobri i kvalitetni, ali su kažnjavali svaku neopreznost u radu s njima. Zbog nepostojanja zaštitne elektronke (čipovi? Kakvi čipovi ??) često se događalo da pregore cijevi, tzv «elektronke». Antenski sustav svodio se na jednu dipol antenu. Jedini moderniji uređaj koji je Radio klub koristio bio je mjerač snage i odnosa stojnih valova (POWER / SWR metar) koji su za Radio klub donirali članovi koji su imali veze s inozemstvom gdje se to moglo nabaviti.

Vezano za to razdoblje i taj prostor možda je vrijedno spomenuti i podatak da nikada nije bilo mira sa spomenutom Radio postajom Novi Marof. Operateri koji su radili na opremi i odašiljačima radio postaje stalno su se žalili da im uređaji i rad Radio kluba smetaju u odašiljanju programa, bez obzira što su se frekvencije rada Kluba i postaje razlikovale po nekoliko desetaka MHz, a bilo je i pritužbi i u vrijeme kad u Radio klubu nije bilo nikoga, pa je bilo logično zaključiti da su loša oprema radio postaje i želja za dodatnim prostorom (graničili smo samo vratima) bili pokretač takvih pritužbi.

Bilo kako bilo, u vremenu između 1987.i 1989. godine Radio klub se seli na svoju današnju lokaciju - u Zagorsku ulicu 27. Iako dosta nepovoljno smješten (objekt se nalazi u sredini između stambenih zgrada i škole, koji su redom svi viši od antenskog stupa), prostorije koje je Radio klub dobio na korištenje imale su sve pogodnosti koje su bile potrebne. Tu spada grijanje, sanitarni čvor (kojeg je u starim prostorijama doduše bilo, ali je bio neispravan i zaključan) i čak tri prostorije od kojih je jedna, ona najveća, postala svojevrsna dvorana za sastanke, srednja je dobila namjenu kompjutorske učionice, dok je najmanja iskorištena kao prostorija za operatore.

Nakon preseljenja došlo je vrijeme i za modernizaciju opreme, pa je nabavljeno računalo COMMODORE 64 (sjetite se, još su bile osamdesete, PC je još bio novost), i moderan UKV uređaj, jedan od najboljih koji su se u to doba mogli naći, Kenwood TS 711 E.

Montirana je CUBICAL QUAD antena za tri opsega: 14, 21 i 28 MHz te dvije žičane dipol antene za 3,5 i 7 MHz. Starog Kenwooda naslijedio je YAESU-ov uređaj koji je u svojoj klasi također slovio kao dobar i pouzdan. 

Da ne bi bilo sve tako divno, Radio klub je imao priliku iskusiti provalničke ruke, pa je ostao bez računala (famoznog «Komodorca») i nešto sitnije opreme. Provalnik očito nije znao što bi s uređajima.

Novu stranicu u povijesti Radio kluba otvara Domovinski rat. Početkom rata članstvo odlazi pomoći Hrvatskoj kako najbolje zna uspostavom komunikacija u Hrvatskoj vojsci. Nije tajna da su komunikacijski sustav HV-a početkom rata osnovali i održavali upravo radio amateri i time dali veliki doprinos u borbi protiv JNA.

Jedan dio članstva raspoređen je u centre MIO (motrenje i obavješćivanje) a jedan dio u 104. varaždinsku brigadu u sustavu veze. Budući da HV nije u to doba imao ni oružja ni sredstava veze, klubovi su (tako i Radio klub Novi Marof) žrtvovali svoju opremu, bar dok se nije prišlo sustavnoj izgradnji sustava veze u HV. Nažalost, uređaji predviđeni za civilnu uporabu teško mogu izdržati uvjete tako intenzivnog korištenja pa je veliki dio opreme jednostavno propao.

Tijekom rata, u doba borbe za priznanja Hrvatske države, Hrvatska dobiva i novi prefiks umjesto YU, dobiva 9A. 

Prestankom rata Radio klub se vraća svakodnevnim aktivnostima. 

Tijekom devedesetih godina na području Novog Marofa i okolice uviđa se potreba za jednim repetitorom koji bi mogao pokriti signalom ovo, za prostiranje UKV radio valova, izrazito nepovoljno područje. Mjesta se nalaze u kotlinama, odvojena brdima i teško je dobiti dobar signal. Stoga se prišlo montaži i registraciji repetitora na frekvenciji 145,787.5 MHz (oznake 7a) koji se i danas nalazi u funkciji, a koji je lociran na brdu Cifrekov breg pokraj Novog Marofa. Repetitor je znatno podigao razinu komunikacije, pa se sada moglo razgovarati «iz ruke» i s nekim udaljenjijim mjestima za što je inače bilo potrebno posjedovati stacionarni uređaj i veliku antenu.

Radio klub nadalje pristupa nabavi nove opreme, te uređenju prostorija i okoliša. Umjesto starog antenskog stupa postavlja se novi, koji osim što je viši, ima tu prednost da je na njemu košara koja omogućuje popravke i montažu novih antenski sustava.

Nabavljen je i novi antenski sustav BEAM 5 elemenata za tri opsega (14, 21 i 28 MHz) a postavljena su i dva žičana dipola za opsege 3,5 i 7 MHz. Ujedno je nabavljen i uređaj FT 767 GX te modul za nadogradnju uređaja na frekvenciju 50 MHz, što je onda bilo novo područje rada u kojem se Radio klub htio okušati. Postavljena je i jedna BEAM za to područje rada te za niže opsege. 

Nabavljen je i YAESU rotator velike snage za okretanje cijelog antenskog sustava (antene koje je klub postavio su izrazito usmjerenog zračenja i bilo bi šteta potratiti dobar signal na samo jedan smjer rada).

U mirnodopskom razdoblju Klub daje zahtjev za još jedan, specijalan pozivni znak. Radi se o pozivnom znaku kojeg sada zna svaki radio amater iole upućeniji u natjecanja na prostoru Hrvatske, 9A9M. Znak je zatražen radi namjere da se Klub aktivnije uključi u natjecanja na UKV i KV opsezima, pa je taj znak i dobiven.

Čule su se i zlobne glasine da se radi o snobizmu i da se poseban znak traži samo da bi se Radio klub Novi Marof imao po čemu razlikovati od ostalih klubova i operatera u Hrvatskoj. 

Međutim, Klub je svojim prisustvom i rezultatima pokazao da je vrijedan posebne pozivne oznake. 

Od rezultata mogu se izdvojiti prva dva mjesta na Kupu Hrvatske – najjačem natjecanju u Hrvatskoj, i u posljednje tri godine jedno od prva dva mjesta na svakom natjecanju kojem se pristupilo.

Članovi ekipe koja se skupljala na natjecanjima dobili su i posebnu opremu, kombinezone i jakne s ušivenim znakom 9A9M KONTEST TEAM.

Izgleda, na žalost, da svi ti vrhunski rezultati ipak ne privlače pažnju medija u dovoljnoj mjeri, a time ni pažnju mladih ljudi koji bi trebali obnoviti i osnažiti članstvo.

Broj članova je u padu, vjerojatno zbog tempa života kojemu svi plaćamo danak jer treba prehraniti obitelj i preživjeti svaki mjesec, voditi poslovni život koju ne trpi odvajanje vremena za hobi koji traži vrijeme...

Mladima se pak dolaskom Interneta i mobilnih komunikacija oduzela mogućnost upoznavanja čari radio amaterizma, jer razgovarati s Amerikom, Japanom ili Australijom nikad nije bilo lakše. Potrebno je samo pritisnuti tipku na mobitelu ili na omiljenom Internet pretraživaču. I to je to... 

Radio amaterizam se uvijek vrtio oko isprobavanja novih načina komunikacije i istraživanja, a posebno se isticao humanitarni aspekt. Danas se sve to pomalo gubi u moru digitalnih komunikacija ali uvijek će se naći ljudi koji imaju volju uzeti mikrofon ili tipkalo u ruke te poslati CQ opći poziv. Bar u Novom Marofu. Preko 100 000 odrađenih veza i preko 200 potvrđenih zemalja predstavljaju barem malu nadu da će priča teći dalje.

Priredio: 

Nedjeljko Vever, 9A3WW